Nikita je spustio laptop i okrenuo se prema njoj, umoran i razdražen.
„I on ti je prijatelj, i oduvijek si ga prihvaćala! Nemoj biti takva. Je li ti neugodno što se smije? On je isti kao i uvijek, ništa više. Oduvijek si bila preosjetljiva na te stvari.“
Žana je uzdahnula, ali joj se lice napelo.
„Ne slušaš me! Imao je drskosti ponovno reći da bismo trebali 'promijeniti svoj seksualni život' i predložio nam da 'eksperimentiramo' s nekim drugim! Jesi li uopće svjesna ovoga?! Misli li da može tek tako ući u našu spavaću sobu? Neću tolerirati ove gluposti! A ti sjediš tamo, šutiš, kao da je sve u redu!“
Nikita je osjetio kako mu se krv ledi. Artjom je znao biti grub, ali ne toliko grub. Uvijek se šalio, ali nikada nije prelazio takvu granicu. Možda je i rekao nešto neprimjereno, ali malo je vjerojatno da su njegove riječi bile toliko opasne.
„Čekaj, jesi li ozbiljna? To je rekao Artjom?“ Nikita je ustao, osjećajući kako mu se utroba napinje. Nikad nije mislio da može biti tako ozbiljno. „Ali samo se šalio, Žana. Nemoj od krtičnjaka praviti planinu. Ne možeš li jednostavno mirno razgovarati s njim da se ovo ne ponovi?“
Žana je kipjela od bijesa.
"Ti ozbiljno ništa ne razumiješ! Kako se možeš tako šaliti? Ovo nije šala, Nikita! To je jednostavno neprihvatljivo! I ti također, stalno ga braniš! Dosta je! Neću više tolerirati da nam je stalno u kući, i ti to moraš shvatiti!"
Nikita je osjetio da mu strpljenje gotovo nestaje. Znao je da problemi s Artjomom nisu bili samo svađe oko njegovih šala, već i da Žana nije mogla prihvatiti njegovo prijateljstvo. Nije to bio samo nesporazum, već rat za teritorij u njihovoj vezi.
„Pretjeruješ!“ Glas mu se ukrutio. „Artem mi je bio prijatelj prije nego što si ti ušao u moj život. Neću odustati od njega. Nije pokušavao uništiti naše živote, a ti... Praviš veliku stvar ni od čega.“
Žana je uzela svoje stvari i krenula prema vratima.
"U redu. Neka sve ostane kako jest. Samo imaj na umu: neću tolerirati ove skandale u kući. Neću se osjećati kao da sam na pokusnom polju. Neka tvoj prijatelj zadrži svoje šale, a ja ću živjeti kako hoću."
Nikita je ustao, zgrabio ključeve i krenuo prema njoj.
"Čekaj. Ne možeš tek tako otići iz ovog razgovora, a da ga ne riješiš! Zhanna, važno mi je da te čujem!"
Žana je već bila u hodniku i ne okrećući se rekla je:
"Ne čuješ me. Čuješ samo svog prijatelja. I pretpostavljam da te nije briga kako se osjećam. To je to, Nikita, na tebi je da odlučiš."
Tiho je zalupila vrata za sobom i otišla. Nikita je ostao sam u praznom stanu, osjećajući se kao da ga je hladan vjetar udario u lice.
Ponovno je pogledao laptop, ali se više nije mogao koncentrirati. Sve o čemu je mogao razmišljati bilo je kako se njihova veza nekako počinje raspadati. Artjom, šale, njihov osobni život - sve je to postao jedan veliki problem. I nitko nije znao kako ga riješiti.
Nikita je stajao u praznom stanu, pokušavajući smiriti oluju koja je bjesnila u njemu. Razumio je da se sa svakom riječju, sa svakom sitnom svađom, sve više udaljavaju. Oduvijek je mislio da je njihova veza jaka, ali sada, sam u sobi, obuzeo ga je neugodan osjećaj da se nešto raspada.
Znao je da je Žana otišla k majci. U njihovoj kući uvijek je postojala ta nevidljiva barijera koja bi se podigla čim bi započeli pravi razgovori o osjećajima. Izbjegavala ih je. I on je to činio. Bilo je lakše nego razgovarati o pravim razlozima napetosti. Nikita je pogledao na sat. Vrijeme se nije pomaknulo. Ustao je i prišao prozoru.
Prošlo je nekoliko sati, a napetost nije jenjavala. Razmišljao je o tome kako je mirno bilo prije, kada su se smijali, raspravljali o vijestima i nisu postavljali tako teška pitanja. Znao je da neće moći zaboraviti Žannine riječi, njezine optužbe. Ipak, nije mogao vjerovati da je sve tako ozbiljno.
Zvukovi iz kuhinje prekinuli su mu misli. Bio je to njegov telefon - poruka od Artjoma. Nikita ga je otvorila i pročitala: "Hej, jesi li uopće živ? Imamo plan za večeras. Želiš se opustiti?"
Nikita se nasmijao, ali nasmijao se kratko i uznemirujuće. Artjom mu je još uvijek bio najbolji prijatelj, ali sada nije bio netko s kim bi mogao razgovarati o sadašnjosti. Jedino što je bilo važno bilo je kako će on i Žana pronaći zajednički jezik.
Nazvao je Žanin broj, ali je čuo samo zvučne signale. Nije se javila. Nikita je ponovno nazvao njezin broj i opet čuo samo zvučne signale.
„Možda je u pravu?“ sinula mu je misao. Možda bi trebao pokušati pustiti sve što ih je sputavalo? Ali nije znao može li živjeti bez onoga što je bio njegov temelj - bez intimnosti, bez iskrenosti koju su nekoć dijelili.
Stavio je telefon na stol, sjeo na stolicu i počeo razmišljati. Misli su mu se rojile po glavi, ali nijedna nije donosila jasnoću. Sve je bilo kako je bilo, a opet više nije bilo važno.
Možda će sutra ponovno razgovarati. Možda će opet krenuti svatko svojim putem, ali nitko ne zna koliko dugo ovo stanje može trajati. I što je još važnije, što će se s njima dogoditi ako se ovako nastavi?
Kako odabrati prekidače, utičnice i podne vješalice: praktični savjeti za vaš dom